10 8 / 2014

sasaantic:

Dialog, 1973. Rudolf Bonvie

sasaantic:

Dialog, 1973. Rudolf Bonvie

(via sapatusredbuke)

14 7 / 2014

"I am ashes where I was once fire."

13 7 / 2014

"Where does a thought go when it’s forgotten?"

Sigmund Freud (via heteroglossia)

(Source: timeimmemorial, via heteroglossia)

12 7 / 2014

10 7 / 2014

"

Some begin to talk,
to themselves, as do the mad;
some give

their hearts to silence.

"

Stephanie Strickland, from “The Red Virgin:  A Poem of Simone Weil” (via the-final-sentence)

09 7 / 2014


“Deja Vu” by Svetoslav Stoyanov

“Deja Vu” by Svetoslav Stoyanov

(via terralibertas)

08 7 / 2014

"It’s like I’m reading a book… and it’s a book I deeply love. But I’m reading it slowly now. So the words are really far apart and the spaces between the words are almost infinite. I can still feel you… and the words of our story… but it’s in this endless space between the words that I’m finding myself now. It’s a place that’s not of the physical world. It’s where everything else is that I didn’t even know existed. I love you so much. But this is where I am now. And this who I am now. And I need you to let me go. As much as I want to, I can’t live your book any more."

Samantha - Her (via willbraham)

25 6 / 2014

stranput:

143 Ponekad te još uvijek vidim iza neizbrisivih obrisa, istu kakvu sam te tada mogao vidjeti i gotovo istu kakva si stvarno bila, iako svakim danom izgledaš sve drugačije i drugačije, što me podsjeća na promjene godišnjih doba i činjenicu da ulazim u fazu života kada polako postaje moguće po prvi…

14 6 / 2014

"Nema potrebe podastirati dokaze da je štivo istinito, niti ga opremati onim što je izvan književnosti, niti bilo kakvim trikovima koji mirišu na konceptualu; uvijek je najjači dokument precizna spisateljska ruka. Vjerojatno sam se pribojavao da bi fotke odredile žanr i svele ga samo na autobiografiju koja je ovdje prisutna tek djelomice, jednim svojim krakom, a sve je ostalo pisanje, užitak pisanja, koje mijenja svaku stvarnost i prevodi je u nešto posve novo. Svatko tko piše dobro zna da se nijedan život ne može u cijelosti opisati, jer književnost usvaja samo ono što joj odgovara, a ostalo vraća životu iz koga uzima. I ja sam sve činio da se taj međaš, taj granični kamen žanra pomakne, te da autobiografsko i memoarsko ne bude samo prisjećanje, nego da postane i oblikovanje svijeta i epohe, te da tako i otkloni one dvojbe „ili roman ili autobiografija“, jer zašto ne i jedno i drugo sve dok crpi jedno iz drugog."

Mirko Kovač. Vrijeme koje se udaljava.

03 6 / 2014